Kulturno naslijeđe

Posebnosti prostora regije Unasana, osim prirodnog, pridonosi i vrijedno kulturno naslijeđe, koje svjedoči o kontinuitetu života i kulturološkom identitetu
stanovnika ovog područja. Kada se izvrši analiza kulturnog naslijeđa po vremenskim periodima, onda padaju u oči slijedeće karakteristike:

Prva, da je ovo naslijeđe nastajalo u kulturama čije su granice uglavnom zahvatale veća područja od onog omeđenog današnjim granicama kantona.
Druga karakteristika je da kulturno naslijeđe Unsko-sanskog kantona ipak predstavlja cjelinu, posebnu i jedinstvenu, upravo po slijedu kultura, njihovoj paralelnoj
koegzistenciji i neprekidnoj interakciji.

Ambijentalno uklopljeni kulturni spomenici, kule, tvrđave i gradovi daju dodatnu vrijednost cijeloj dolini rijeke Une te većim dijelom regije Unasana. Područje dolina Una i Sane je nedvojbeno nastanjeno još od prahistorije, preko antičkih vremena i srednjeg vijeka pa sve do današnjih dana. O tome svjedoče brojna arheološka nalazišta, ostaci brojnih utvrda, gradina kao i do danas postojeći srednjovjekovni gradovi.

Brojni su prahistorijski lokaliteti bronzanog i željeznog doba, zatim brojni lokaliteti srednjeg vijeka i osmanskog perioda. To su, u pravilu visinska naselja i gradine, smještena na istaknutim geostrateškim položajima (iznad Une, kao značajne prometnice), s vizualnom komunikacijom i svakako u blizini vode. Takva su naselja imala odbrambene zidine s teško pristupačnim prilaznim putevima i ulazima, tako da su relativno lako prepoznatljive i na pojedinim mjestima uočljive i danas, ako kameni materijal nije raznesen ili upotrebljen u druge svrhe. Na iste upućuju i brojni, do danas sačuvani toponimi, grad, gradina, gradac i sl. Takve utvrde su predstavljale siguran način tadašnjeg života, jer su bile sigurne, opasane debelim zidovima od potencijalnih neprijatelja.

Stari gradovi

Historijsko pamćenje je jedan od faktora ljudskog identiteta. U tom pamćenju prepoznajemo šta je to što nas razlikuje, a šta je to što nam je zajedničko. U njemu možemo prepoznati značajnija historijska događanja, od proturječnih do zajedničkih inicijativa. I kulturni identitet definira svakog čovjeka i čini ga različitim od drugih ljudi. Kultura je raskršće na kojem čovjek nalazi materijalno i nematerijalno naslijeđe i umjetničke kreacije.

Ovo raskršće nas vodi različitim putevima do kulture temeljene na konstantnoj tenziji između tradicionalnog i modernog. I to je historija koja nam omogućava da otkrijemo odakle dolazimo i koja definira naše porijeklo. Međutim, u okviru materijalnog naslijeđa malo šta nam je kao svjedočanstvo prošlosti u tolikoj mjeri ostalo kao što su stari gradovi. Njihove zidine, u manjoj ili većoj mjeri očuvane, plod su najsloženijeg vida organiziranog rada cijele zajednice. Na ovim prostorima nema ni jednog drugog objekta čija bi izgradnja i opremanje zahtijevali veći stepen organizacije, više ljudskog rada i veća materijalna ulaganja. Na ovim prostorima nema kulturnog naslijeđa koje bi u većoj mjeri od starih gradova omogućilo stvaranje pretpostavki ka cjelovitijem i studioznijem sagledavanju historijskog mozaika krajiškog prostora, koji se već stoljećima nalazi na iskušenju historije. Ovu dramatičnu prošlost neprestanog događanja historije i stalnih previranja, zapravo, najbolje odslikavaju i objašnjavaju stari gradovi. Na području regije Unasana utvrđeno je postojanje preko 60 starih gradova.

Japodi

Japodi su naseljavali veliko područje koje je obuhvatalo širi prostor oko srednjeg toka Une i Nacionalnog parka „Una“ u Bosni, današnju Liku i Gorski Kotar u Hrvatskoj i Belu Krajinu u Sloveniji. Razvoj japodske kulture odvijao se, približno, tokom posljednjih hiljadu godina stare ere.

Kultovi i religija
Tragovi duhovnog života Japoda odražavaju se: u kultu mrtvih, kultovima božanstava, kroz simbolični sadržaj nekih objekata materijalne kulture, u tragovima obreda i vjerovanja većinom izraženih kroz figuralno izrađene ili ukrašene objekte. U kultu mrtvih zastupljena su dva istovremena obreda: sahranivanje i spaljivanje, pa se smatra da bi se moglo raditi o dvije komponente: autohtonoj (sahranjivanje) i o utjecaju ili prilivu stanovništva s prostora kulture polja s urnama (spaljivanje).

Društveno uređenje
Već od perioda formiranja, japodska zajednica pokazuje dosta visok stupanj društvene organizacije. Izgradnja zaštitnih bedema, raspored nastambi i komunikacija unutar ograničenog prostora naselja zahtijevali su učešće brojnog stanovništva i određeno planiranje, odnosno izvjesne oblike upravljanja, naročito u većim gradinama i sojeničkim naseljima kod kojih se može pretpostaviti neka vrsta protourbanog uređenja.

Kultura Japoda
Razvoj japodske kulture sadržavao je figuralno oblikovanje kako u primijenjenom, tako i u monumentalnom obliku. Likovno oblikovani ili ukrašeni predmeti se mogu rasporediti prema materijalu (pečena glina, bronza i rijetko srebro, jantar i staklo, kamen) i tehnikama (urezivanje, apliciranje, modelovanje, livenje, iskucavanje), kao i prema vrsti figura koje su prikazane: predstave predmeta, životinjske i ljudske figure. Objekti od gline i kamena karakteristični su za dolinu Une, dok ih na drugim japodskim prostorima za sada nema.
Figuralne predstave, uz neke više manje čisto geometrijske simbole, predstavljaju gotovo jedini izvor za poznavanje složenog svijeta religijskih ideja i vjerovanja Japoda.

Doživi

Events

Smještaj